Moćan i anonimni čovjek razvili su neobičan hobi. On kupuje stoljetna drveća od zajednica duž gruzijske obale, od kojih su neka visoka kao zgrade od 15 spratova, i daje da ih iskopaju kako bi ih prikupio za svoju privatnu baštu. Da bi se presadilo drveće takvih dimenzija, pejzaž koji ih okružuje je pocijepan i ljudi koji žive oko njih su primorani da se prilagode poremećaju. Kako film prati ovaj proces, on prikazuje potrebe i vrijednosti današnjeg gruzijskog društva i reflektuje na temu prisilne migracije, gdje je „iskorijenjivanje“ više od metafore.